Različita oštećenja sluha kod gluhe i nagluhe osobe

U prethodnim člancima spominjali smo važnost znakovnog jezika u svakodnevnoj komunikaciji. Osvrnuli smo se i na znakovne jezike u svijetu, njihove sastavnice, ali i važnost komunikacijskog posrednika  u životu gluhe osobe. Jako malo smo se bavili samim oštećenjem sluha, što je jako važno u kontekstu određivanja potreba svake pojedine osobe oštećena sluha.

Osobe oštećena sluha vrlo su heterogena skupina, a razlikuju se prema oštećenju sluha i to po stupnju oštećenja sluha, vremenu nastanka oštećenja, te vremenu usvajanja govora.

Projekt „Govorimo rukama“ okupio je osobe oštećena sluha koji se uvelike razlikuju po vrsti i stupnju oštećenja sluha, stoga je važno osvijestiti kako nisu sve osobe oštećena sluha jednake i zbog toga ni pristup istima ne bi trebao biti jednak.

Prema vremenu nastanka oštećenja, oštećenje može biti prirođeno i stečeno. Prirođeno oštećenje je senzorički kogenitalni poremećaj, pojavljuje se kod 1 do 3 na 1000 žive novorođene djece. Rano, prirođeno oštećenje sluha nepovoljno djeluje na govorno-jezični razvoj pa stoga važno što ranije prepoznati nagluhost ili gluhoću. Stečeno oštećenje obično nastaje kao posljedica  prenatalno preboljenih infekcija ili bolesti, prijevremenog poroda i komplikacija za vrijeme poroda, kao posljedica bolesti (npr. meningitis) ili uzimanja nekih lijekova. Prezbiakuzija ili staračka nagluhost je vrsta stečenog oštećenja sluha. Prema mjestu i lokaciji oštećenja sluha, ono može biti konduktivno ili provedbeno koje uzrokuje ograničen prijenos zvuka kroz vanjsko i srednje uho, te perceptivno ili zamjedbeno koje nastaje uslijed oštećenja struktura unutar unutarnjeg uha, a koje omogućuje pretvorbu zvučnih valova u živčane impulse. Prema stupnju oštećenja razlikujemo nagluhost i gluhoću. Nagluhost je oštećenje sluha od 20 do 93 decibela, a prema stupnju oštećenja sluha nagluhost se dijeli na lakšu, umjerenu i težu. Nagluha osoba uz pomoć slušnog aparata govor druge osobe percipira slušanjem. Gluhoća je gubitak sluha u govornim frekvencijama većim od 93 decibela. Može biti klinička ili totalna (kada osoba nema nikakvih ostataka sluha, takvih osoba je iznimno malo) i praktična (kada postoje ostaci sluha, većina praktično gluhih osoba ima ostatke sluha u području do 500 Hz).  Osim uzimanja u obzir gore navedeno, kad je riječ o tome koliko dobro je neka osoba oštećena sluha usvojila hrvatski standardi jezik, velik utjecaj na to ima i vrijeme usvajanja istoga, odnosno da li je oštećenje sluha nastalo prelingvalno, prije nego je usvojen govor i jezik (do navršene 3. godine života) ili postlingvalno, nakon što je usvojen govor i jezik (nakon navršene 3.godine života).

Međutim, među osobama s oštećenjem sluha sve više raste svijest kao pripadnika kulturne i jezične zajednice. Oni nisu posebni samo po tome što ne čuju, nego još više po tome što imaju svoje kulturne, vrijednosne i druge obrasce življenja, jednom riječju – kulturu. Ne ističu oštećenje sluha kao invaliditet nego osobinu jedne skupine ljudi koja ima vlastiti jezik i kulturu, povijest, umjetnost, političke strukture, organizacije, stavove i vrijednosti. Posebno su ponosni na  svoj jezik koji je jednako izražajan kao i svi drugi jezici.

Zbog toga bismo svi trebali uvažiti njihovu kulturu i potruditi se saznati više o njoj, a njezin najvažniji dio upravo je jezik. Postoje sustavi komunikacije, a isti su opisani u Zakonu o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u RH (NN 82/15). Zakon je stupio na snagu 01. kolovoza 2015. godine. (U Europi, Švedska je prva priznala znakovni jezik kao službeni jezik, 1980. godine.)

Sustavi komunikacije opisani u Zakonu o hrvatskom znakovnom jeziku su:

  • Očitavanje govora s lica i usana
  • Ručne abecede
  • Simultana znakovno-govorna komunikacija
  • Pisanje po dlanu
  • Titlovanje ili daktilografija
  • Tehnička pomagala.

Svaki od navedenih sustava ima svoja pravila i kao bismo pravilno komunicirali s osobama oštećena sluha, važno ih je poznavati u primjenjivati.

Kod očitavanja govora s lica i usana, što je izrazito teška vještina, važno je da govorite polagano, nemojte vikati, pazite da se ne nalazite u bučnoj okolini, nemojte im okretati leđa dok im govorite, nemojte hodati dok ne kažete sve što želite, upozorite osobu ako govori preglasno, ne pokazujte nervozu kad im morate nešto ponoviti, imajte na umu da “čitanje” s usana zahtijeva veliki napor i koncentraciju, vjerujte osobama oštećena sluha kada kažu da nešto nisu čuli, kad ste s nagluhima služite se pomagalima, osobama oštećena sluha privucite pozornost na pristojan način, ne počinjite govoriti prije nego je osoba usmjerila pogled na vas, osobe oštećena sluha ne mogu istovremeno pratiti vaša govorna tumačenja i praktične upute kako nešto napraviti – najprije im treba pokazati, a onda dati tumačenje i savjete, govor osobe oštećena sluha nema modulacije, zvuči neobično. Ukoliko ga niste razumjeli, zamolite ga da ponovi.

Ručna abeceda je osnovni oblik manualne komunikacije. Obzirom na sporost izvođenja, koriste se za prostorno pisanje pojmova za koje ne postoje znakovi (adrese, imena) pa su stoga samo pomoćno sredstvo u komunikaciji, no važno ju je znati i to posebno ako je riječ o početnicima koji ne znaju svaki znak za određeni pojam.

Pisanje po dlanu je najprikladniji je oblik međusobnog sporazumijevanja gluhoslijepih osoba te sporazumijevanja s drugim ljudima. Jedini uvjet za korištenje ovog načina sporazumijevanja dobro je poznavanje hrvatskog jezika i visoka razina osjetljivosti dlana gluhoslijepe osobe. Na ispruženi dlan gluhoslijepe osobe vrškom se prsta (poput olovke) upisuju velika tiskana slova. Slova se pišu u sredini dlana, slovo po slovo, i to “jedno na drugo”, a ne u nizu kao kad se piše na papiru.

Titlovanje,  daktilografija, mobiteli i ostala tehnička pomagala uvelike olakšavaju komunikaciju i poželjno ih je koristiti.

Projekt Govorimo rukama financirala je EU iz Europskog socijalnog fonda, OP Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. sa 100% intenzitetom potpore.  Vrijednost projekta je 966.477,80 kuna.  Trajanje projekta je  25 mjeseci.