Poznati gluhi koji nas inspiriraju

Prema navodima stručnjaka koji rade s osobama oštećena sluha, dogodi se da se gluhe i nagluhe osobe zbog svog invaliditeta često osjećaju manje vrijednima, i uz već postojeća ograničenja na koja ne mogu utjecati, sami sebi zadaju neka svoja ograničenja koja ih sputavaju da ostvare svoje snove i želje.

Ponekad se teško pomiriti s tim da je često zbog invaliditeta potrebno uložiti puno više truda od čujuće osobe, a da bi se na kraju dobio isti rezultat. To se događa iz razloga što još uvijek nismo dovoljno osvijestili da se svakodnevica gluhih osoba u našoj zajednici znatno razlikuje od one čujuće osobe ukoliko joj nije osiguran tumač ili neki drugi oblik pomoći pri komunikaciji. Gluhe osobe su u tim situacijama izolirane, povučene, gube samopouzdanje i motivaciju.

Kroz ovaj projekt trudimo se prevenirati takav razvoj događaja i pomažemo korisnicima da budu što samostalniji, te radimo na tome da kod svakog prijevoda educiramo čujuće sugovornike o kulturi gluhih kako bi se gluhe osobe osjećale što manje izolirano.

U ovom članku odlučili smo predstaviti neke poznate ličnosti koje su unatoč svom invaliditetu uspjeli ostvariti svoje snove i nisu dopustili da im gluhoća stane na put. Neki od njih su čak istaknuli kako im je to bilo od koristi.

Sadržaj je preuzet iz “Pljesak jedne ruke” – Časopis Udruge “Kazalište, vizualne umjetnosti i kultura Gluhih – DLAN”, iz 35.broja.

THOMAS ALVA EDISON

Rođen je 1847. u Americi. Bio je najmlađi od 7 braće i sestara. Bio je nagluh, kao i njegov otac, a kasnije i njegov sin. U tinejdžerskoj dobi sluh mu je još više propao i neki izvori navode da je potpuno oglušio. Nakon nekoliko mjeseci izbacili su ga iz škole jer su ga smatrali zaostalim. Majka ga je podučavala kod kuće. Kasnije se sam obrazovao i izvodio eksperimente u podrumu roditeljske kuće. Nikada nije išao u tehničku školu ili na fakultet. Uvijek je govorio da je za njegovo obrazovanje najviše zaslužna njegova majka. Tijekom života patentirao je 1093 izuma. Izumio je električni aparat za brojanje glasova na izborima, fonograf, telegraf, megafon, akumulator, stroj za pisanje, stroj za umnožavanje, kinematograf, žarulju s užarenom niti, mikrofon s ugljenim zrncima. Za svoj prvi izum – fonograf, dobio je 40.000 $ koje je uložio u osnivanje svog laboratorija u New Jerseyu. Radio je 21 sat na dan, malo je spavao, gotovo nikad kod kuće, već na podu laboratorija ili za radnim stolom. Rijetko je jeo, najčešće komad pite i šalicu kave, a rijetko se i prao. Nije imao vremena za takve stvari! Zašto nije izumio slušno pomagalo? Čini se da mu nije smetalo što ne čuje, izjavljivao je da mu gluhoća pomaže da se bolje koncentrira. Umro je u dobi od 84 godine. Par dana nakon njegove smrti, cijela Amerika je na minutu prigušila svjetla u znak počasti.

GERTRUDE EDERLE, PRVA ŽENA KOJA JE PREPLIVALA ENGLESKI KANAL

Slavna plivačica rođena je 1905. godine u New Yorku. U djetinjstvu počinje gubiti sluh. Počela se baviti plivanjem u dobi od 15 godina. Odmah je počela obarati rekorde – u to doba bila je plivačica koja je postigla najviše rekorda, od 1921. do 1925. oborila je čak 29 rekorda. Sudjelovala je na Olimpijskim igrama u Parizu, a njezin tim osvojio je tri medalje i oborio jedan svjetski rekord. Dvije godine kasnije postala je prva žena koja je ikada preplivala Engleski kanal. Do tada ga je preplivalo samo 5 muškaraca. Stručnjaci su tvrdili da je nemoguće da ga žena prepliva. Nakon što ga je preplivala, postaje jedna odnajvećih sportskih zvijezda toga doba. Dočekuju je tisuće ljudi, a tadašnji američki predsjednik nazvao ju je „najboljom djevojkom Amerike” i ugostio u Bijeloj kući. Njezin rekord oboren je tek 1950. Zvali su je „kraljica valova”. Nakon završetka sportske karijere postaje učiteljica plivanja u školi za gluhe. Uživala je raditi s gluhom djecom. Nakon što ju je zaručnik ostavio zbog gluhoće doživjela je veliko razočaranje i nikada se nije udala. Umrla je u dobi od 98 godina. Rekreacijski centar na Manhattanu nazvan je njezinim imenom.

ADALBERT LAMPE, GLUHI ZAČETNIK OBRAZOVANJA GLUHIH U HRVATSKOJ

Adalbert Lampe rođen je 1842. godine. Imao je 9 godina kad je otišao u školu za gluhe u Austriji. Živio je osam godina u Beču, zajedno sa starijom gluhom sestrom. Učio je za kaligrafa (pisar krasopisom), što je u prošlosti bilo vrlo cijenjeno zanimanje. Nakon završetka školovanja vratio se u Zagreb. Dobio je posao prepisivača u Vladi. Nikada nije ni sanjao da će postati učitelj gluhe djece. Slučajno se dogodilo da je on otvorio prvu školu za gluhe u Hrvatskoj. Naime, nakon što se vratio iz Beča, neki roditelji pozvali su ga kući da upozna njihovu gluhu djecu. Jednog dana pozvala ga je majka gluhog devetogodišnjeg dječaka. Molila ga je za savjet jer je škola za gluhe u Beču odbila primiti njezinog sina na školovanje. Lampe ga je počeo podučavati. Dječak je brzo napredovao. Lampe je odlučio pokazati javnosti njegov napredak i pomoći da se gluha djeca počnu školovati. Komisija je ispitivala dječaka i ocjenjivala rad učitelja Lampea. Dječak Ivan Smole postigao je odličan uspjeh. Kad je odrastao, postao je poznati slikar i predsjednik Saveza gluhih. Lampe je svojim uspjehom stekao ugled i priznanje. Godine 1885. dobiva dozvolu za otvaranje privatne škole za gluhe. Učenike je podučavao na znakovnom jeziku. Pod utjecajem Milanskog kongresa koji je zabranio korištenje znakovnog jezika u školama i doveo do tzv. mračnog doba u obrazovanju gluhih, uvodi se oralna metoda i ukida Lampeova škola. Međutim, on i dalje nastavlja podučavati gluhu djecu privatno.

Oni su samo neki od njih. Nadamo se da su njihove priče i uspjesi uspjeli inspirirati i naše korisnike koji su se znali osjećati obeshrabreno.

Više o poznatim ličnostima pronađite u 35.broj časopisa “Pljesak jedne ruke”.

Projekt Govorimo rukama financirala je EU iz Europskog socijalnog fonda, OP Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. sa 100% intenzitetom potpore.  Vrijednost projekta je 966.477,80 kuna.  Trajanje projekta je  25 mjeseci.