Zakonski priznati znakovni jezici u svijetu

Kao i svaki jezik da bi postao službeni jezik, mora biti zakonski priznat. Znakovni jezik ima sve potrebne sastavnice jezika poput fonologije, morfologije, sintakse, semantike i pragmatike.

Zbog simultanosti u pokretima, nagnutosti i položaju gornjeg dijela tijela te facijalnoj ekspresiji prenose informacije s velikom brzinom i točnošću. Istraživanja lingvista još od 60.-ih godina prošlog stoljeća ukazuju na ravnopravnost znakovnih jezika s govornim jezicima.

No i dalje se bilježi jako malo zemalja koje su svoj znakovni jezik zakonski priznali.

Prenosimo tekst sa službenih stranica hrvatskog saveza gluhi i nagluhih:

„Uganda je bila prva zemlja na svijetu koja je zakonski priznala svoj nacionalni znakovni jezik i to 1995. godine. Od tada pa do danas u samo 50-ak zemalja svijeta nacionalni znakovni jezici imaju jednak status kao i nacionalni govoreni jezici.

Nacionalni znakovni jezici samostalni su jezici s istim jezičnim svojstvima kao i govoreni jezici te zaslužuju zakonsko priznavanje kao manjinski jezik svoje zemlje s jednakim statusom kao i govoreni jezik.  

Nacionalne kampanje priznavanja znakovnog jezika bile su osnova zagovaranja brojnih nacionalnih saveza Gluhih. Ti savezi radili su u partnerstvu s gluhim aktivistima i akademskom zajednicom sa zajedničkim ciljem postizanja zakonskog priznavanja svojih nacionalnih znakovnih jezika!

Zašto je važno zakonski priznati nacionalni znakovni/e jezik/e?

Zakonsko priznavanje nacionalnih znakovnih jezika prvi je korak na putu k ostvarivanju ljudskih prava za gluhe osobe. Priznavanje znakovnih jezika je instrumentalno pravo Gluhih koje ujedno i obvezuje nacionalne vlade.  Preko zakona o znakovnom jeziku Gluhi imaju pravo tražiti pristupačnost na svim područjima života na svom nacionalnom znakovnom jeziku te napokon imati koristi od „jednakih mogućnosti“. Zato vlade imaju zakonsku obvezu osigurati priznavanje znakovnih jezika kao prvi korak uključivanja gluhih osoba i znakovnih jezika u svoje društvo.“

Sam projekt „Govorimo rukama“ bio bi puno manje efikasan da znakovni jezik u Hrvatskoj nije priznat i gluhim osobama bilo bi puno teže ostvariti mnoga svoja prava, ali i postignuća bez da se mogu pozvati na zakon o hrvatskom znakovnom jeziku.

Zakon o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj stupio je na snagu 1. kolovoza 2015. godine. Njime je HZJ priznat kao izvorni jezik zajednice gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj. Proglašen je pravim, samosvojnim jezičnim sustavom s vlastitim gramatičkim pravilima potpuno neovisnim o jeziku čujućih osoba. Zakon propisuje pravo gluhih i gluhoslijepih osoba na  korištenje hrvatskog znakovnog jezika, informiranje i obrazovanje, kako na hrvatskom znakovnom jeziku tako i na ostalim odgovarajućim oblicima komunikacije. Svrha mu je izjednačavanje mogućnosti pristupa socijalnom, ekonomskom i kulturnom okruženju, ali i omogućavanje ravnopravnog ostvarivanja svih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Sustave komunikacije gluhih i gluhoslijepih, a i nagluhih osoba, čine hrvatski znakovni jezik (HZJ) i ostali sustavi komunikacije koji se temelje na hrvatskom jeziku. U Zakonu se navodi još nekoliko oblika manualne komunikacije koji nemaju karakteristike pravog jezičnog sustava (ručne abecede, simultana znakovno-govorna komunikacija, titlovanje ili daktilografija, očitavanje govora s lica i usana, pisanje po dlanu i tehnička pomagala). Nacionalni znakovni jezik, za razliku od ovih oblika komunikacije, ima vlastitu gramatiku koja se razlikuje od gramatike govornoga jezika koji ga okružuje.

Prirodni znakovni jezici autonomni su od govornog jezika nekog područja i nazivaju se hrvatski znakovni jezik (HZJ), američki znakovni jezik (American Sign Language; ASL), britanski znakovni jezik (BSL), itd. Lingvistička istraživanja hrvatskog znakovnog jezika provode se u Laboratoriju za  istraživanje znakovnog jezika i kulture gluhih pri Odsjeku za oštećenja sluha, na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. (Izvor: https://logoped.hr/znakovni-jezik-jezik-zajednice-gluhih/)

U 2021. godini do sad su službeno su priznata još dva nacionalna znakovna jezika i to talijanski i norveški.

Projekt Govorimo rukama financirala je EU iz Europskog socijalnog fonda, OP Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. sa 100% intenzitetom potpore.  Vrijednost projekta je 966.477,80 kuna.  Trajanje projekta je  25 mjeseci.